Marasmus je jedna od vrsta proteinsko-energetske pothranjenosti koju karakterizira velik gubitak kilograma i gubitak mišića i generalizirani masni tkivo, što može negativno utjecati na rast.
Ovu vrstu pothranjenosti karakterizira primarni nedostatak ugljikohidrata i masti, što tjera tijelo da troši proteine kako bi stvorilo energiju, što dovodi do gubitka težine i mišića, što karakterizira opću pothranjenost. Pogledajte koje su opasnosti od pothranjenosti.
Proteinsko-energetska pothranjenost česta je u djece između 6 i 24 mjeseca koja žive u nerazvijenim zemljama u kojima nema dovoljno hrane. Pored socioekonomskog čimbenika, na marasmus mogu utjecati i rano odvikavanje, neadekvatan unos hrane i loši zdravstveni uvjeti.
Znakovi i simptomi marazma
Djeca s marazmom imaju znakove i simptome karakteristične za ovu vrstu pothranjenosti, kao što su:
- Odsutnost potkožne masti;
- Generalizirani gubitak mišića, što omogućuje vizualizaciju kostiju, na primjer;
- Uski bokovi u odnosu na prsa;
- Promjena rasta;
- Težina znatno ispod preporučene dobi;
- Slabost;
- Umor;
- Vrtoglavica;
- Stalna glad;
- Proljev i povraćanje;
- Povećana koncentracija kortizola, što dijete čini neraspoloženim.
Dijagnoza marasmusa postavlja se procjenom kliničkih znakova i simptoma, uz to se mogu zatražiti laboratorijski testovi i drugi koji omogućuju potvrdu dijagnoze, poput BMI, mjerenja opsega glave i ruke i provjere nabora kože.
Koja je razlika između marasmusa i Kwashiorkora?
Poput marasmusa, kvasiorkor je vrsta proteinsko-energetske pothranjenosti, no karakterizira ga ekstremni nedostatak proteina koji dovodi do simptoma poput edema, suhoće kože, gubitka kose, zastoja u rastu, nadutosti u trbuhu i hepatomegalije, tj. , povećana jetra.
Kako se vrši liječenje
Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji (WHO), liječenje pothranjenosti, uključujući marasmus, provodi se u fazama s ciljem postupnog povećanja količine unesenih kalorija kako bi se spriječile crijevne promjene, na primjer:
- Stabilizacija, gdje se hrana uvodi postupno s ciljem poništavanja metaboličkih promjena;
- Rehabilitacija, u kojoj je dijete već stabilnije i, prema tome, hranjenje je pojačano tako da dolazi do oporavka težine i poticanja rasta;
- Nadzor, u kojem se dijete povremeno nadgleda kako bi se spriječio recidiv i osigurao kontinuitet liječenja.
Uz to, važno je roditelja ili skrbnika djeteta voditi o tome kako se obavlja liječenje i kako dijete treba hraniti, uz na primjer ukazivanje na znakove mogućeg recidiva. Saznajte više o pothranjenosti i načinu liječenja.