Shvatite što znače Marasmus i Kwashiorkor

Marasmus je jedna od vrsta proteinsko-energetske pothranjenosti koju karakterizira velik gubitak kilograma i gubitak mišića i generalizirani masni tkivo, što može negativno utjecati na rast.

Ovu vrstu pothranjenosti karakterizira primarni nedostatak ugljikohidrata i masti, što tjera tijelo da troši proteine ​​kako bi stvorilo energiju, što dovodi do gubitka težine i mišića, što karakterizira opću pothranjenost. Pogledajte koje su opasnosti od pothranjenosti.

Proteinsko-energetska pothranjenost česta je u djece između 6 i 24 mjeseca koja žive u nerazvijenim zemljama u kojima nema dovoljno hrane. Pored socioekonomskog čimbenika, na marasmus mogu utjecati i rano odvikavanje, neadekvatan unos hrane i loši zdravstveni uvjeti.

Marasmus: što je to, znakovi i simptomi i kako se vrši liječenje

Znakovi i simptomi marazma

Djeca s marazmom imaju znakove i simptome karakteristične za ovu vrstu pothranjenosti, kao što su:

  • Odsutnost potkožne masti;
  • Generalizirani gubitak mišića, što omogućuje vizualizaciju kostiju, na primjer;
  • Uski bokovi u odnosu na prsa;
  • Promjena rasta;
  • Težina znatno ispod preporučene dobi;
  • Slabost;
  • Umor;
  • Vrtoglavica;
  • Stalna glad;
  • Proljev i povraćanje;
  • Povećana koncentracija kortizola, što dijete čini neraspoloženim.

Dijagnoza marasmusa postavlja se procjenom kliničkih znakova i simptoma, uz to se mogu zatražiti laboratorijski testovi i drugi koji omogućuju potvrdu dijagnoze, poput BMI, mjerenja opsega glave i ruke i provjere nabora kože.

Koja je razlika između marasmusa i Kwashiorkora?

Poput marasmusa, kvasiorkor je vrsta proteinsko-energetske pothranjenosti, no karakterizira ga ekstremni nedostatak proteina koji dovodi do simptoma poput edema, suhoće kože, gubitka kose, zastoja u rastu, nadutosti u trbuhu i hepatomegalije, tj. , povećana jetra.

Kako se vrši liječenje

Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji (WHO), liječenje pothranjenosti, uključujući marasmus, provodi se u fazama s ciljem postupnog povećanja količine unesenih kalorija kako bi se spriječile crijevne promjene, na primjer:

  1. Stabilizacija, gdje se hrana uvodi postupno s ciljem poništavanja metaboličkih promjena;
  2. Rehabilitacija, u kojoj je dijete već stabilnije i, prema tome, hranjenje je pojačano tako da dolazi do oporavka težine i poticanja rasta;
  3. Nadzor, u kojem se dijete povremeno nadgleda kako bi se spriječio recidiv i osigurao kontinuitet liječenja.

Uz to, važno je roditelja ili skrbnika djeteta voditi o tome kako se obavlja liječenje i kako dijete treba hraniti, uz na primjer ukazivanje na znakove mogućeg recidiva. Saznajte više o pothranjenosti i načinu liječenja.