Liječenje sindroma izgaranja treba voditi psiholog ili psihijatar, a obično se provodi kroz kombinaciju lijekova i terapija tijekom 1 do 3 mjeseca.
Sindrom izgaranja, koji se javlja kada se pojedinac osjeća iscrpljeno zbog pretjeranog stresa uzrokovanog radom, zahtijeva da se pacijent odmori kako bi ublažio simptome, na primjer glavobolju, lupanje srca i bolove u mišićima. Saznajte kako prepoznati simptome sindroma izgaranja.
Psihološki tretman
Psihološki tretman s psihologom vrlo je važan za one koji imaju sindrom izgaranja, jer terapeut pomaže pacijentu da pronađe strategije za borbu protiv stresa. Uz to, konzultacije ljudima pružaju vrijeme za odzračivanje i razmjenu iskustava koja pomažu u poboljšanju samospoznaje i postizanju veće sigurnosti u radu.
Nadalje, tijekom psihološkog tretmana pacijent pronalazi neke strategije
- Reorganizirajte svoj posao , na primjer, smanjujući radno vrijeme ili zadatke za koje ste odgovorni;
- Povećajte druženje s prijateljima, da biste se odvratili od radnog stresa;
- Napravite opuštajuće aktivnosti , poput plesa, odlaska u kino ili izlaska s prijateljima, na primjer;
- Bavite se tjelesnim vježbama , poput hodanja ili pilatesa, kako biste oslobodili nakupljeni stres.
Idealno bi bilo da pacijent istodobno radi razne tehnike kako bi oporavak bio brži i učinkovitiji.
Lijekovi koji se mogu koristiti
Za liječenje sindroma izgaranja, psihijatar može naznačiti gutanje antidepresiva, poput Sertralina ili Fluoksetina, na primjer, kako bi se prevladao osjećaj manje vrijednosti i nesposobnosti i steklo samopouzdanje, što su glavni simptomi koji se očituju kod pacijenata s Sindrom izgaranja.
Znakovi poboljšanja
Kada pacijent sa sindromom izgaranja pravilno odradi liječenje, mogu se pojaviti znakovi poboljšanja, poput veće izvedbe na poslu, većeg samopouzdanja i smanjenja učestalosti glavobolje i umora.
Uz to, radnik počinje imati veće prihode na poslu, povećavajući svoju dobrobit.
Znakovi pogoršanja
Znakovi pogoršanja sindroma izgaranja pojavljuju se kada pojedinac ne slijedi preporučeni tretman i uključuju potpuni gubitak motivacije u odnosu na zaposlenje, što završava čestim odsustvom i razvojem gastrointestinalnih poremećaja, poput proljeva i povraćanja, na primjer.
U najtežim slučajevima, osoba može razviti depresiju i možda će trebati biti hospitalizirana kako bi je liječnik svakodnevno pregledavao.